Baćinska jezera, od Ploča udaljena svega 7 kilometara, od davnina slove kao sedam Teutinih bisera! Bijaše to ilirska kraljica za koju se govorilo da je mudrija od zmije, hrabrija od lava i vilinski lijepa. Odmarala se ona u svojim kamenim dvorima na Baćinskim jezerima, na njegovom omanjem jezeru Sladincu, ali ne samo na njemu, već je često obilazila i ostalih šest. Očušu, Crniševo, Podgoru, Šipak i Plitko jezero, a znala je otići i do jezera Vrbnik, odvojenog od svih.
Sladila se ona u toj prirodnoj oazi slatkim plodovima, smokvama i grožđem dok su joj Jadranskim i Jonskim morem gusarile lađe, pljačkale blago i kontrolirale more. Kupala se u čistoj vodi Baćinskih jezera i krijepila netom uhvaćenim jeguljama iz jezera i ciplima s ušća. Zalijevala sve to dobrim vinom, napravljenim od grožđa dozrelog u okolnim vinogradima.
U velebnoj ljepoti prirode smišljala je i kovala planove kako proširiti svoje carstvo. Prpošna, lijepa i hrabra kraljica uvijek je bila kost u grlu Grcima i Rimljanima koji su teško podnosili zasjede i pljačke njezinih brodova.
Međutim davno je to bilo. Još u III st. p.Kr., ali se legende o Teuti u Pločama i Baćinskim jezerima još uvijek raspredaju kao da su žive.
Ne vide se više na Sladincu Teutini dvori, ni gradinsko naselje njezinih Ardijejaca. Nesporazumi s Rimljanima došli su je glave. Na mjesto njezinih dvora i naselja podigli su Rimljani Praetoriu, utvrđeno naselje od kojeg se danas na Baćinskim jezerima još samo vide ostaci zidova i dijelovi mozaika.
Duga su tisućljeća sa sobom donijela promjene, nove ljude, kulturu i običaje. Lijepo se sjetiti mudre Teute i raspredati o njezinim podvizima, ali se i sam naći na lađi koja plovi po vodi Baćinskih jezera. Doživjeti svim čulima vodu i oazu šaša. Osjetiti blaženu energiju kajakaša koji po ovoj vodi s mirom plove. Vidjeti lopoče u punom cvatu i kreketave žabe koje po njima živahno skakuću.
Baćinska avantura može početi jer naš domaćin spretno odvezuje staru lađu. “Evo vas na lađi staroj 120 godina” –započinje u maniri dobrog domaćina Andro Bogunović- Capitano. Starosjedilac je on na Baćinskim jezerima s korijenima već duboko ogrezlim na ovoj zemlji. Njegovi su pradjedovi nastanili ovaj kraj oko Ploča stoljećima prije, a danas je na toj zemlji Andro ponosni vlasnik obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva.
“Ja sam ovdje domorodac, pa se tako i ponašam. Meni ova jezera teku kroz vene. Čuvam ih, obilazim, a koliko mi priroda dozvoljava toliko ih i svojim rukama održavam. Presađujem lopoče, čistim obalu jezera, sijem travu, održajem lađe, dočekujem goste.”
Kada je Andro došao do ove stare lađe bila je u fazi raspadanja. Dugo potopljena u Neretvi i već dobrano zakopana u mulju. Građena je još za vrijeme Austro-Ugarske o čemu svjedoče i sačuvani dokumenti.
Sam je Andro staru lađu renovirao dvije godine. Imao joj je želju kaže, ponovo udahnuti život i nastaviti tradiciju lađarenja na Baćinskim jezerima. “Ovo je neretvanska lađa, a ne bačinska. U Baćini nismo imali ovako velike lađe. Naše su bile mnogo manje i služile su za prijevoz manjih količina ubranog grožđa i smokava kao i za ribarenje.”
Lađe su s Baćina bile tako male da ih je i kraljica Teuta morala spašavati od lošeg nevremena. Prema predajama pomagala je ona baćinskom puku, pogotovo ribarima koji je i danas za nevremena zazivaju.
“Odlazili su ribari svakodnevno u svojim minijaturnim lađama do ušća loviti ribu. Vrijeme im nije uvijek bilo naklonjeno, a trebalo je kod kuće nahraniti gladna usta. U želji da ulove ribu često su odlazili i dalje od ušća, prema otvorenom moru. Uhvatilo bi ih i nevrijeme. Jednom zgodom se to zbilo pred sam mrak. Male je lađe i trupe vjetar nemilosrdno nosio sve dalje od obale, a veliki ih valovi punili morem. Iznemogli ribari već su se prepustili sudbini, ne nadajući se da će se spasiti. Kadli se najednom pred njih zaustavi brod i to s kraljicom Teutom na čelu” –pripovijeda nam Andro legendu.
“Spasite ribare i ukrcajte im ulov na naš brod!” – naredila je kraljica svojim podanicima. Zapovjeđeno, učinjeno! Nikada joj to ribari s ušća nisu zaboravili, pa je i dan danas zazivaju po vjetru i nevremenu, “Teuto, ako bude vjetra, dođi po nas!”
Lijepo je ovdje na Baćinskim jezerima. Osjećaš da mirna voda pročišćava, a mir osvaja. Krijepi! Tišinu nam jedino “remete” zvukovi prirode. Ptičji pjev i kreket žaba iz okolnog šaša. Krošnje koje šume i voda koja se pod lađom lagano talasa.
“Šepure” se kormorani, u kraljevskom stilu. Prelijeću liske, štuke! Plove patke, a za jednom od njih i sedam-osam malih, slatkih pačića. Ne boje se! “Nema ovdje lova. Ptice žive u potpunoj slobodi, bez straha. Mogu se samo promatrati. Najbolje dalekozorom ili s promatračnice za ptice postavljene u blizini izvora Oćuša.” – objašnjava Andre i nastavlja:
“Zanimljivi su njihovi ljubavni rituali u vrijeme gniježđenja. Glasaju se, dozivaju i zavode posebnim pjevom. Vabe jedni druge kao da govore “Ti dođi mene i ja ću tebi, nađimo se na pola puta”- pomalo u humorističnom tonu objašnjava Andre ptičje ponašanje. Kaže, ima i kornjača koje mirno po splavovima leže.
Plovimo čistom površinom da bi već u sljedećem Andrinom manevru mala lađa zašla u uski kanalić. Dobrano okružen trstikom i šašom. Postajemo dio divljine u koju malo tko zalazi osim ptica, žaba i Andrinih lađa.
Pred nama kameni mostić kroz kojeg lađom treba proći. Raj za oči jer ova se kamena građevina potpuno uklopila u okoliš i dodatno ga krasi. Ljudska ga je ruka iz potrebe napravila prije stotinjak godina kao i dva tunela za odvodnju vode.
“Prije stotinjak godina napravila su se dva tunela na području jezera. Trebalo ih je probiti da bi se suvišna voda nakon obilnih kiša prelila u more. Prije toga bi kiše cijelo područje poplavile.”
Tunel Marićevac dug je dva km i spaja jezera s rijekom Maticom koja teče kroz Vrgorsko polje. Tijekom ljeta kada rijeka Matica presuši moguće je hodati tunelom, a kada ima dovoljno vode tunel je lađom prohodan od Peračkog blata do suhog korita rijeke Matice.
Kada smo već kod Peračkog Blata, ne preostaje nam ništa nego posjetiti ga jer kako nam kažu mještani Baćina i ono nosi svoju priču. Ova mikrolokacija nadaleko je poznata po smokvama. Nema obitelji koja nije naslijedila, ali i dodatno nasadila stabla smokava po svojim poljima. “Tetošene” mediteranskom klimom, zemljom punom minerala i vrijednim rukama težaka. Bilo da su svježe ili suhe, slade nepca pridošlim gostima, a okusom oduševljavaju Europljane, Amerikance i daleke Azijate.
Što je to toliko neodoljivo u toj peračkoj smokvi, pitamo mladog agronoma Tomu Ostojića koji na svojim poljima uzgaja oko 200 –ak stabala?
“Peračka smokva prepoznata je u svijetu zbog svoje kvalitete, izbalansiranih okusa i sladora. Kvaliteta najviše ovisi o zemlji na kojoj raste. Na ovom našem području, počevši od brda prema jezeru izmjenjuju se tri strukture zemlje koje su pune minerala i hranjivih tvari. Ovo su aluvijalna tla koja su nekad bila poplavljena, a nastala su dugogodišnjim nanošenjem sedimenata” –objašnjava Tomo.
Za uzgoj smokava na Peračkom Blatu osim zemlje bogate mineralima važna je i voda iz Baćinskih jezera.
“Voda ljeti isparava i vlagom hrani smokve preko lista. Suha smokva koju sada jedemo ubrana je lani. Od zametanja do berbe nikad kiše nije osjetila i u tome leži tajna vrhunske kvalitete.”
Dok jedni u kolovozu i rujnu zazivaju kišu da im natopi zemlju i nahrani nasade Tomo bojažljivo gleda prema nebu i moli se za sušu. “Smokva se ne smije zalijevati, pogotovo u vrijeme dozrijevanja i berbe. Nakon kiše plod puca, postaje vodenast i gubi na kvaliteti.” Srećom za Tomu i njegove sumještane malo je takvih godina.
Suši Tomo na svom imanju smokve i radi smokvenjake, ali ne samo obične, već i one pikantnog okusa. “Oni se odlično ljube sa sirom i dobrom čašicom domaćeg vina” –objašnjava. Radi on od smokava i džemove, umake, energetske pločice.
“Htjeli smo da to bude naša lokalna priča i da svaki naš proizvod od smokava bude drugačiji od onog koji se već nalazi na tržištu” – kaže Tomo, nudeći nas smokvenjakom od čokolade i čašicom gorkog pelinkovca koji odlično ide uz to.
“Ako se želite i sami okušati u pravljenju delicije od smokava s vama ću podijeliti jedan odličan recept s kojim se mi u našoj kući često sladimo” – Tomo će na kraju našeg susreta.
Suhe smokve s prošekom i kozjim sirom
Sastojci
Priprema
Ne preostaje nam ništa drugo nego sa sobom ponijeti predivne doživljaje s Baćinskih jezera, a jedva čekamo isprobati i ovaj Tomin recept.
Odluka je među nama već pala. Vraćamo se uskoro!
Treba se okupati u ovoj oazi mira. Isprobati sve moguće vrste sportova koji se na jezeru nude i preispitati svoj avanturistički duh. Kajakarenje i SUP pod obavezno kao i planinarenje po okolnom brdu Striževo.
“Iznajmit ćemo bicikle i njima proći makadamske staze. Zastati u lokalne vinarije i isprobavati domaća vina” – jedan će od nas.
S idejama se ne posustaje, redaju se bez prestanka! “Možemo ponijeti i šator i provesti koji dan kampirajući jer po mnogima je ovo najbolja lokacija za kampiranje u Hrvatskoj.”
Što reći nakon ovog uzbudljivog doživljaja, već Baćinska jezera čekajte nas jer se vraćamo uskoro!
Veliko hvala turističkoj agenciji Magnificent Croatia i Turističkoj zajednici Ploče na organizaciji i izvanrednom doživljaju. Ugođaj je bio veličanstven jer ste nam svojim znanjem i gostoljubivošću omogućili da duboko zađemo u vašu prelijepu dolinu.
