Crljenak kaštelanski! Zimski je dan! Vinogradi podno Kozjaka miruju, a njihovi su redovi među isprepletenim trsjem pomno uređeni. U iščekivanju su proljeća i novog života, ali i tako ogoljeni navode na poštovanje. Odišu snagom! Obećavaju!
Na drugom kraju parcele sadnja novog nasada je u punom jeku. Marin Remetin ovdje u Marcelinama podiže mladi nasad crljenka kaštelanskog, a rođaci su mu prema dobrim starim običajima došli pripomoći. Predano i znalački rade jer svi su oni već iskusni vinogradari i vinari. Znaju da će za samo dvije godine na ovom trsju roditi grožđe i iz njega poteći novo vino – crljenak kaštelanski.
Vino je to bogatog okusa s aromom crvenog voća, jagode i trešnje, a u dubini prožeto mirisima mediteranskih začina i divljeg bilja. Svaki gutljaj crljenka kaštelanskog zavodi, inspirira, fascinira. Mazi nepca voćnim okusima, zrelim taninima i uravnoteženom kiselošću.
A jeste li ikad razmišljali koliki je put potrebno prijeći da bi se okusila ta čarobna aroma i na nepcima čutio mit crljenka kaštelanskog? Koliko rada i predanosti se mora uložiti da bi se dobio ovaj nektar s kojim su se sladili još rimski carevi i hrvatski kraljevi.
Marin Remetin potječe iz stare kaštelanske obitelji. Doselili su se njegovi preci u 17 st. u Kaštela i već tada su na plodnim padinama Kozjaka počeli uzgajali vinograde i maslinike. Naslijedio je i Marin tu ljubav prema zemlji. Živi i diše poljoprivredu od djetinjstva, a “zarazio” je njome i sina Marjana i nećaka Nikolu, mlađe naraštaje obitelji Remetin.
“Sve su to još počeli naši preci,” kaže Nikola Remetin, Marinov nećak, dok s ponosom gleda na nasad oko sebe, “a mene je radom u polju zarazio moj stric kojemu sam se još kao dijete motao oko nogu.”
S vremenom je i Nikola obnovio naslijeđene i sadio nove vinograde. Danas na nekoliko kaštelanskih lokacija imam oko 2800 svojih loza, sorte crljenak kaštelanski, babica, plavac, pošip. Uz svoje obrađuje i obiteljske vinograde strica Marina i rođaka Marjana.
Prije desetak godina, Nikola se oženio te ujedno posadio i svoj prvi vinograd, stvarajući nasad od oko 500 loza. To nije bio samo početak njegovog bračnog života, već i početak putovanja u svijet vina koje će ga oblikovati kao vinara i poduzetnika.
Mlad, energičan i svestran čovjeka sa suprugom podiže petero djece. Radi u svojoj automehaničarskoj radionici, a uz to je i vinogradar te dokazano vrhunski proizvođač. Njegovo je vino prema iskustvenoj degustaciji vinskih znalaca nadaleko nenadmašivo okusom, punoćom i aromom.
“Kako stižeš, jel to kod tebe dan traje 48 sati? – pitam. “Kako, kako? Rano ustajem i kasno liježem”- kroz smijeh mi Nikola otkriva svoj dnevni ritam.
Upoznao je Nikola već jako dobro i ritam svojih vinograda kroz sva godišnja doba. Dok razgovaramo i u ovom zimskom danu njegove ruke neprestano dodiruju trsje, iako po njima nema ničega. “Navika je to”, kaže, te mi pokušava dočarati sliku najzahtjevnije, a njemu najdraže vinogradarske aktivnosti – plijevljenje vinograda u svibnju.
“To su mi najdraži trenuci u vinogradu, iako se mnoge moje kolege ne bi složile sa mnom. To je najzahtjevniji, najsporiji i najosjetljiviji dio posla, ali ja znam koliko mu se posvetim da će mi toliko i dati.”
U cik zore dok se jutarnja magla još diže s vinograda Nikola ulazi u svoj svijet. Mobilni telefon ostavlja po strani i posvećuje se lozi.
“Svaki nepotrebni zaperak uklanjam kako bi loza dobila dovoljno svjetla i zraka. Pogotovo je to važno za plavac koji u proljeće baca mnogo zaperaka. Treba ih skidati kako bi do grožđa doprlo sunce, za razliku od pošipa kojemu se zaperci ne smiju skidati jer ako se grožđe ogoli sunce ga opari i vino nema kvalitetu.”
S Nikolom se uvelike slaže i jedan od začetnika modernog vinogradarstva i vinarstva u Kaštelima, Neven Vuina koji je Marinu Remetinu došao pomoći u sadnji novog nasada crljenka kaštelanskog.
Prema Vuininim riječima istinska ljepota vinograda očituje se u proljeće kada priroda oživi i na lozama zeleno lišće prekrije bijele cvjetove koji će se s vremenom pretvoriti u bobice pune vatrenog soka.
“Vinova loza okružena mirisnim cvjetovima prožima svaki atom moga tijela. Budi se vinograd, pa i ja s njim. Tada u meni proključa sva snaga i ljepota vinarskog zanata. Svako jutro, dok sunce izlazi nad kaštelanske vinograde, gubim se u maštarijama o okusima budućih vina. Osjećam se kao čarobnjak u carstvu okusa, ne znam kojeg bi dotakao i pretvorio u stvarnost, a na um mi najprije pada crljenak kaštelanski.” – kroz smijeh će Vuina.
Vinogradi Nevena Vuine smješteni su u idiličnom krajoliku kaštelanskog i trogirskog polja. U njegovim vinogradima raste oko deset tisuća loza, od kojih je najviše crljenka kaštelanskog i nešto mladih izdanaka grka zasađenih prije svega dvije godine. U vinogradu je s grkom posadio i 10% pošipa čisto radi oprašivanja. Prema njegovom očekivanju ova neobična kombinacija bijelog pošipa i grka obećava potentno vino, izrazite autentičnosti i kvalitete, obogaćena spojem tradicije i inovacije.
No, tu su i trenuci napetosti, poput berbe, kad svaki grozd mora biti pažljivo procijenjen. Neven provodi sate promatrajući i osluškujući dah dozrelog grožđa jer mora odrediti pravi trenutak za berbu. To nije samo posao, već umjetnost spoznaje koja zahtijeva duboko razumijevanje prirode.
Crljenak kaštelanski posebno je zahtjevan za berbu. Neven zna da je za ovu sortu svaki detalj važan, svaka procjena ključna i da svaki dan odgađanja berbe može biti koban za kvalitetu vina. Međutim, njegova znanja, strast i predanost nadilaze svaku prepreku, čineći svaki njegov trud vrijednim i nezaboravnim iskustvom.
Ulazimo u srž kaštelanske, vinogradarske priče koju mi pomno dočarava sljedeći sugovornik Marin Milan, vinar i vinogradar iz Kaštel Starog. Sa svojim duboko usađenim korijenima u vinogradu, svaka mu riječ odiše tradicijom i poštovanjem prema minulim generacijama roda svoga.
“Ja sam odrastao u vinogradu. Otac, djed i pradjed duboko su mi u gene usadili ljubav prema težaštvu i vinogradarstvu.” Dok šećemo kroz vinograd čujem ga kako govori : “Nekome dođe prije, nekome kasnije, ali u životu te korijeni uvijek vrate na početak. Od težaštva ne možeš pobjeći.”
Dok izvijeni trsovi na čistoj zemlji miruju, a nad nama samo poneka ptica u letu Marin sa mnom nastavlja dijeli priču o svom životnom putovanju. “Pitate me kako se osjećam u vinogradu… Odlično se osjećam. Možda sam kao vinogradar i vinar trebao započeti raditi i ranije, ali čovjeka dočekaju različite životne faze.”
Pričom se vraća u vrijeme mladosti. “Kada sam bio mlad nisam volio poći u polje. Uvijek su nas tjerali , i onda bježite, ali već dugo vremena nema više onoga, ma pusti me, šta me tjeraš u polje. Neminovno je da se vratiš korijenima, ali onda dođeš u drugi problem, želio bi čovjek više, nego što fizički može odraditi.”
Dok se sunčeve zrake još skromno spuštaju prema vinogradu i zubato sunce pokušava zagrijati zemlju Marin mi pripovijeda o najdražim trenucima u vinogradu: ” “Kraj kolovoza… to su trenuci kada se poberu svi vinogradi i vino stavi u konobu.”
Dok se priča odvija, nepca nam zavode mirisi s obližnjeg ognjišta. Sprema se prava težačka marenda. Domaće kobasice, napravljene vrijednim rukama strica Marina Remetina i nećaka mu Nikole Remetina.
Međutim, Marin i ja ne damo se smesti mirisima i nastavljamo s pričom. “Svaki bi vinar želio da se riješi vina iz podruma, a ja prodajem vino godinu za godinu. Za svako bi crno vino, pa tako i za crljenak kaštelanski bilo bolje da odleži. To što mogu prodati više nego što proizvedem potvrda je uloženog rada i truda, ali bio bih opušteniji kada bih imao barem male zalihe da mi prodaja nije toliko nategnuta s obzirom na potražnju” – na kraju će Marin.
No, kao i svaki drugi film tako i ovaj vinogradarski ima svoje napetosti. ” Ima li razočarenja kada urod podbaci?” Marinov je pogled zamišljen. ” Bilo je i toga. Mi koji imamo crljenak kaštelanski punimo ga u boce i to vino mora biti vrhunske kvalitete. Malo manje ili više grožđa nije važno. Bitno je da ono što se ubere bude vrhunske kvalitete. Kroz suptilan okus vina, osjećam svu težinu vlastitih odluka i poslovnih izazova.”
Na priču o vinogradarskim i vinarskim izazovima nadovezuje se i moj domaćin Marin Remetin. Kaže da svaka godina donosi svoje teškoće i da je to sastavni dio posla. “Vremenske prilike su ključne, ali i nepredvidljive. Nažalost, Marceline, gdje se nalazi ovaj vinograd, često je pogođen tučom i nevremenom, barem tri puta u 10 godina.”
Unatoč tim izazovima, Marin ne odustaje, evo već 50 godina, a s njim ni njegova obitelj. Za njega, uspjeh u vinogradu nije samo rezultat rada, već i mudrosti u suočavanju s prirodnim izazovima.
I na kraju su svi složni da je svaki aspekt poljoprivrede važan, ali ništa nije važnije od pravovremenog djelovanja. Kvaliteta grožđa ključna je za vrhunsko vino, ali i radovi u podrumu moraju biti pažljivo vođeni kako bi se postigla punina okusa i kvaliteta vina, pogotovo kada je u pitanju crljenak kaštelanski, stara, prestižna autohtona kaštelanska sorta.
