Za Lecce sam čuo sasvim slučajno,u razgovoru s jednim dobrim prijateljem koji također voli putovati.
Zainteresiran, napravio sam malo istraživanje i otkrio da Lecce zovu Firencom južne Italije. Odluka pada, Lecce dolazi na popis moje bucket liste, a s iste ga precrtavam upravo sredinom šestog mjeseca ove godine kada ga odlučujem posjetiti i to u društvu onog istog prijatelja koji mi ga je otkrio.
Do Leccea smo došli relativno lako, prvo avionom iz Dubrovnika do Barija, a onda dvosatnom vožnjom vlakom iz Barija do Leccea (što se baš i ne bi moglo reći za povratak budući da nas je uhvatio štrajk vlakova te smo se do aerodroma prebacili zahvaljujući jednom Talijanu, grazie Antonio).
Inače, ovaj grad u regiji Salento (to vam je ona peta talijanske čizme) utemeljen je prije više od dvije tisuće godina (u arheološkom muzeju Faggiano možete vidjeti artefakte iz čak 5.og st.prije Krista, a o muzeju napišem više u ovom putopisu, muzej je pravo blago ovog povijesnog grada) tako da ne čudi da ga mnogi smatraju muzejom na otvorenom. I to s pravom! Jer, pazite, u Lecceu možete vidjeti i rimski amfiteatar i srednjovjekovnu katedralu i baroknu crkvu i srednjovjekovni dvorac i… Da ne nabrajam dalje, idemo predstaviti Lecce i predložiti što možete obići tijekom boravka.
Svoje upoznavanje s Lecceom možete započeti na trgu Duomo gdje se nalazi i gradska katedrala koju svakako preporučujem da posjetite. Uz prekrasan interijer, bogato ukrašen i oslikan, dio obilaska katedrale su i kripte u kojima ćete pronaći posmrtne ostatke svećenika koji su službovali u katedrali. Što se tiče same kripte, na mnogim mjestima po internetu ćete vidjeti da su kripte must see, itd., no moram reći da me i nisu nešto pretjerano impresionirale te sam ih obišao samo zbog toga jer su uključenu u ulaznicu.
Cijena obilaska Katedrale je 7 eura, a ako se odlučite na multipass od 11 eura možete obići čak četiri prekrasne crkve u starom dijelu Leccea. Btw, zanimljiv način naplate. Prodavači ulaznica ne dodiruju novac uopće, tu je nekakav stroj u koji ubacite novac i isti vam vrati kusur.
Cijeli stari dio grada je kao s razglednice tako da ćete uživati šećući ispred Katedrale i oko nje. Zapravo, stari dio grada Leccea je poprilično velik, s mnoštvom uličica i prolaza te nije neobično vidjeti turiste kako šetaju po cijelom gradu.
A kad se umore, kava se pije u jednom od mnogobrojnih kafića i trattoria na koje možete naići na svakom koraku. Btw, iako su cijene hrane i pića poprilično visoke, kavu u Lecceu možete popiti za samo 1 euro. Ne vjerujete? Evo slike.
Nakon Katedrale i kripti, vrlo blizu nalazi se muzej Rimski teatar u kojem možete razgledati razne artefakte, između ostalog i pogrebna mjesta iz katakombi, te sam teatar, najvjerojatnije nastao oko drugog stoljeća poslije Krista.
Muzej je mali i nema puno izložaka tako da cijeli obilazak traje desetak minuta te je cijena od tri eura za ulaz i više nego pristojna.
Nastavite li svoju šetnju dalje, ne možete a da ne primijetite rimski amfiteatar iz prvog stoljeća te crkvicu Santa Maria Della Grazia iz 16. stoljeća. I amfiteatar i crkvicu možete razgledati potpuno besplatno te udahnuti višestoljetnu povijest ovog živopisnog grada od stotinjak tisuća stanovnika. No ovo je tek kap u moru obilaska kulturno-povijesnih znamenitosti Leccea.
Ako nakon Amfiteatra krenete prema parku Garibaldi (prekrasan javni park prepun hladovine i klupa, kao stvoren za pojesti sladoled i odmoriti od razgledavanja. Naime, ja u prosjeku prohodam po 20.000 koraka tijekom obilazaka. Na ulici budem od jutra do mraka obilazeći ko sumanut – azijski turisti su male mace za mene. Zato odmor u parku i te kako dobro dođe.) te uđete u stari dio grada kroz dvorište barokne palače dei Celestini, s lijeve strane dočekat će vas jedna od najljepših crkava katoličanstva – Bazilika Santa Croce. Ljepota ove bazilike iz 17. stoljeća ogleda se u živopisnim vanjskim ukrasima koji će vas zaokupiti satima!
Osupnut ljepotom bazilike vratio sam se parkom Garibaldi do još jedne kulturno-povijesne znamenitosti Leccea, srednjovjekovnog dvorca Karlo V. Nažalost, nisam ga uspio obići iznutra jer mi vrijeme nije dozvoljavalo, no vjerujem da je interijer vrijedan posjeta.
No ni dvorac ni amfiteatar ni bazilika ni živopisne ulice nisu ni do koljena skrivenom blagu Leccea, arheološkom muzeju Faggiano.
Znači, bilo da ste u Lecceu ili ste negdje na road tripu Salentom ili čak Apulijom (što je veća regija Italije, tipa, ako je Salento HNŽ, Apulija bi bila Federacija BiH) OBAVEZNO posjetite ovaj muzej koji je u vlasništvu obitelji Faggiano.
Priča je izvanredna! Obitelj je htjela u toj kući napraviti restoran i krenuli su s rekonstrukcijom cijevi za toalet kada su naišli na kamene ploče, zapravo pod iz 5. st. prije Krista. Prijavivši svoj pronalazak vlastima, dolazi do određenih komplikacija koje glava obitelji Faggiano uspješno prevazilazi tako da on i sinovi preuzimaju na sebe samo iskapanje i pronalaske artefakata iz raznih povijesnih perioda budući da je kuća bila i rimska vila i sjedište vitezova templara pa čak i srednjovjekovni samostan. Long story short, obitelj Faggiano pronalazi preko 8.000 artefakata i arheoloških nalaza, većinu su morali predati vlastima, no jedan mali dio uspijevaju zadržati za sebe, točnije za svoj obiteljski muzej. Najveća vrijednost muzeja jest sama kuća koja iza sebe ima 25 stoljeća povijesti. Zamislite, 25 stoljeća! Sam muzej je postao svjetski poznat nakon reportaže u New York Timesu, a sada su nezaobilazna znamenitost Leccea.
No čak ni ovo sve što sam nabrojao u ovom tekstu nije sve što možete vidjeti u Lecceu. Tijekom obilaska i šetnje zasigurno ćete pronaći još mnoštvo crkvica i zgrada iz raznih povijesnih razdoblja kao i nekoliko gradskih vrata, sada spomenika neprocjenjive kulturne i povijesne vrijednosti.
Ljubitelji noćnog života također će doći na svoje. Od wine tastinga do ribljih restorana, od koncerata na otvorenom do klupskih svirki, što već volite u Lecceu ćete zasigurno pronaći.
A ako svoj boravak u Lecceu želite obogatiti i s odlaskom na more, i to u grad koji u sebi krije UNESCO-vu svjetsku baštinu, za samo satak vremena vožnje doći ćete do Otranta, mjesta na Jadranskom moru s prekrasnim plažama, modro zelenom morskom pučinom i starim gradom pod UNESCO-vom zaštitom od 2010. godine.
Odavno me neka destinacija nije tako oduševila kao Lecce, a i Otranto. Uživao sam tijekom cijelog putovanja pa čak i tijekom komplikacija u povratku kada su vlakovođe odlučile štrajkati baš kada smo trebali iskoristiti vlak od Leccea do Barija. No i to je sastavni dio putovanja i takve komplikacije treba prihvatiti kao takve.
GOST PORTALA
Marko Suton – novinar, copywriter, turistički vodič za Mostar
Marko je diplomirani novinar, zadnjih desetak godina radi kao copywriter i SEO copywriter. Također, voditelj tečaja copywritinga kao i tečaja Digitalnog marketinga. Isto tako, certificirani turistički vodič za Mostar i Hercegovinu. U slobodno vrijeme voli putovanja, a zabilješke s istih objavljuje na svom Linkedin profilu i news portalima.
