Pitala sam se odakle krenuti u istraživanje, što posjetiti u Londonu, ali odluka je brzo pala. Čula sam da West End nije samo geografska četvrt u Londonu, već simbol kulturno bogatog grada. Tu se spajaju povijest, arhitektura, kazališta, muzeji, šoping i noćni život, a ujedno je i epicentar londonskog lifestylea, od elegantnih trgovina i kafića, preko šarenila uličnih izvođača, do blještavila mjuzikla na crvenom tepihu. Za svakog putnika i ljubitelja kulture, šetnja kroz West End predstavlja uvod u ono najbolje što posjetiti u Londonu.
Pa krenimo, od Oxford Streeta, prema Regent Streetu, Piccadillyju, Leicester Squareu, Sohoo i Covent Gardenu, a potom i samo malo dalje do Trafalgar Squarea.
Moj prvi kontakt s užurbanim Oxford Streetom bio je zbunjujuć, gotovo konfuzan. Grad je ogroman, kozmopolitski, a ja sam samo željela uhvatiti ritam grada i uskladiti svoj korak s njegovim nepredvidivim tempom. Odmah sam shvatila da moja pitka logika hodanja teško može obuhvatiti sve što nudi, ali trebalo je negdje početi.
Okružena gomilom ljudi, zastala sam i shvatila da London ne traži plan, traži osjetila. U tom trenutku, šetnja je prestala biti samo kretanje kroz ulicu, postala je prvi susret s energijom, vibracijom i karakterom grada. Ovdje, na Oxford Streetu, jasno sam osjetila zašto je West End nezaobilazna destinacija za sve koji istražuju što posjetiti u Londonu.
Oxford Street se proteže nekoliko kilometara kroz samo srce londonskog West Enda. To je shopping meka jer tolikom broju brendova na jednom mjestu nitko ne može odoljeti. Mnogi su nam poznati, ali ima i onih autentično britanskih čiji dizajn i koncept teško da ćete naći na nekim drugim mjestima. Svaka trgovina je poput malog svemira s vlastitim karakterom. Osvijetljenja u izlozima upotpunjena s bogato izloženim sezonskim kolekcijama stvarju kulise i gotovo filmske priče.
Koraci po mokrim pločnicima i lagano brujanje gradskog prometa stapaju se i pretvaraju Oxford Street u nešto više od obične šoping ulice, u mjesto gdje se osjeti njegov puls i ritam. To je ono što meni treba, dobra vibra i akcija. Bio je to poziv, opusti se, kreni dalje, jer London te čeka raširenih ruku.
Ulazim u Regent Street koji s Oxford Streetom čini dugu šetnicu. Arhitektura je ovdje elegantnija, manje kaotična, s luksuznijim trgovinama i prekrasnim zgradama.
Grad se postupno transformirao iz šoping ritma u svjetla i energiju famoznog Piccadilly Circusa , najprepoznatljivijeg mjesta u Londona, poznatog po blještavim ekranima i neprekidnom muvingu ljudi. No, iza modernog sjaja krije se zanimljiva povijest. Piccadilly Circus nastao je još 1819. godine kao kružni trg koji je trebao povezati novu Regent Street s ulicom Piccadilly. U njegovu središtu nalazi se čuvena Shaftesbury Memorial Fountain, često pogrešno nazvana kipom Erosa, iako zapravo prikazuje njegovog brata Anterosa, simbol nesebične ljubavi.
Dok sam stajala promatrajući taj spoj povijesti i moderne energije, shvatila sam da Piccadilly Circus nije samo turistička atrakcija. To je trenutak u kojem London pokazuje svoje dva lica: tradiciju koja traje stoljećima i suvremeni ritam grada koji nikada ne usporava. U vidokrug mi je uletio i Dominion Theatre gdje se izvodila predstava Vrag nosi Pradu i trenutno sam odlučila da je moram pogledati.
Nekoliko koraka dalje otvara se Leicester Square, srce londonske filmske i kazališne scene. Ovo je mjesto premijera, crvenih tepiha i svjetala reflektora. Ovdje se pozornice mijenjaju ovisno o priči koja se želi ispričati. Dok sam prolazila trgom, već su se pripremale kulise za premijeru nove adaptacije Wuthering Heights, poznate kod nas kao Orkanski visovi. Tehničari su postavljali rasvjetu, gradili zidove, ukrašavali ga zelenilom i mahovinom. Uz glavne glumce, poznate filmske zvijezde i publika se spremala za još jednu londonsku filmsku večer.
Iz tog urbanog ritma zakoračila sam u Soho, kvart koji pulsira kreativnošću i noćnim životom Londona. Ulični kafići, male galerije, boje i mirisi stvaraju šarm koji je istovremeno sofisticiran i živahno kaotičan. Soho povezuje elegantni West End s energijom Covent Gardena, uvodeći posjetitelje u svijet uličnih performansi i umjetnosti.
Covent Garden je intimnija četvrt koja spaja eleganciju, umjetnost i svakodnevni život. Ulični izvođači neće vas iznevjeriti. Zabavljat će vas koliko god dugo budete željeli. Vozit će za vas bicikl na jedno kolo, dizati se na vrh tanke štange. Na trenutke ćete se osjećati da ste i sami dio predstave. Obavezno im zahvalite malom donacijom jer oni od toga žive.
Pod staklenim svodom Covent Gardena Francuskinja je pjevala operne arije, a njezina emotivna interpretacija ‘O sole mio pretvorila je staru tržnicu u improviziranu pozornicu kojoj su se prolaznici spontano prepuštali.
Samo nekoliko minuta dalje nailazim na Chinatown. Živopisna je to četvrt ispunjena crvenim lampionima, aromama raznovrsnih kineskih začina i žamorom iz restorana koji rade do kasno u noć. Ulazak u Chinatown djeluje kao promjena filmske kulise, od britanske elegancije West Enda prelazi se u svijet boja, mirisa i energije koja pulsira ritmom istočnjačke kulture.
Energija Trafalgar Square me potpuno obuzela. To je epicentar povijesti, umjetnosti i društvenog života. Trg je poznat po Nelsonovom stupu, veličanstvenoj koloni visokoj 51 metar na čijem vrhu stoji statua admirala Horatia Nelsona, heroja Bitke kod Trafalgara 1805. godine. Okružen je velikim fontanama, statuama povijesnih figura i masivnim lavovima, koji prostoru daju osjećaj moći i grandioznosti..
Protesti iranske zajednice dali su mu dodatnu dinamiku. Ljudi su izražavali svoje negodovanje. Atmosfera se nabijala skandiranjem, uzvicima i nacionalnom muzikom. Spoj povijesti, umjetnosti i energije mladih ljudi uvlačili su mi se pod kožu. Nisam mogla odoljeti. Ušla sam u masu, propitkujući diskretno ljude što se događa. Hodajući tako osjećala sam kako grad prihvaća različitost i glas svakog pojedinca. London dopušta protestne note, ali pod jasnim pravilima. Prosvjedi moraju biti mirni i dostojanstveni, a nad svime bdije budno oko londonske policije.
National Gallery smještena je na samom Trafalgar Squareu. To je nezaobilazno mjesto za ljubitelje umjetnosti jer je i najvažniji muzej umjetnosti u svijetu, s besplatnim ulazom za sve posjetitelje. Galerija čuva preko 2.300 djela zapadnjačke umjetnosti, od 13. do 19. stoljeća, uključujući remek-djela velikana poput Leonarda da Vincija, Vincenta van Gogha, Claudea Moneta i Rembrandta.
Posebno impresivni su „Sunflowers“ Vincenta van Gogha, „The Arnolfini Portrait“ Jana van Eycka i „The Fighting Temeraire“ J.M.W. Turnera, koji posjetitelju ostavljaju osjećaj povezanosti s poviješću i kulturom. Osim glavnih dvorana, galerija nudi i tematske postave, edukativne aktivnosti i vodiče koji omogućuju dublje razumijevanje umjetničkih epoha. Dakle, što prvo posjetiti?
Prilikom posjeta, važno je rezervirati termin putem aplikacije, osobito u periodima veće posjećenosti, iako sam ja prošla i bez provjere, ali nikad se ne zna. Prolazak kroz galeriju djeluje gotovo poput šetnje kroz povijest: svaka slika, svaka tehnika i svaka boja priča svoju priču, čineći posjet ne samo kulturnim doživljajem, nego i emotivnim iskustvom koje se pamti.
Odlučeno, istog dana i izvršeno!
Evo me u Dominion Theatre na predstavi Vrag nosi Pradu. Kombinacija kostimografije, scenografie, muzike i energije glumaca ostavila me bez daha. Svaka kreacija odražava savršen spoj visoke mode, a svjetlosni efekti ističu detalje dajući svakom trenutku dramatičnu eleganciju. Muzika, od energičnih pop melodija do emotivnih balada, gradi napetost i pojačava priču.
Naime, radnja predstave Vrag nosi Pradu prati mladu i ambicioznu asistenticu koja se pokušava snaći u svijetu visokog modnog magazina, dok balansira između profesionalnih zahtjeva nemilosrdne urednice i vlastitih moralnih dilema. Kroz brze promjene scena, intrige i modne izazove, publika prati njezino putovanje od nesigurne do samosvijesne poslovne žene.
Ali najfascinantnija je ipak energija mladih izvođača. Njihova strast, dinamika i predanost sceni. Svaka scena, svaki pogled i pokret čine da osjetiš kako je cijeli teatar živ i diše sa njima. Ovo je nešto posebno, nikad toliko nabijene emocije u jednoj predstavi! Zato kad se pitate što posjetiti u Londonu ja vam od srca uz sve atrakcije preporučam i predstavu Vrag nosi Pradu!
