Jednodnevni izlet na more! Uh, koje li sreće! Upravo isplovljavamo! Snažna mašina od 200 konja na krmi trimarana se snažno oglasila i svojom nas snagom počela nositi prema željenom odredištu. Iz Tribunja prema otoku Pagu! Radoznalost je odmah počela bujati i nadvladavati strpljenje? Kakav li će biti ovaj jednodnevni izlet na more? Kakva li će biti plovidba ovim trimaranom, izgledom nesvakidašnje viđenim brodom? Kojom ćemo rutom prema Pagu proći? Što ćemo vidjeti? Pitanja su to koja su se već početkom plovidbe počela sama od sebe nametati.
Izlaskom iz luke ostavljamo za sobom mali otočić na kojem se smjestio Tribunj. Malo mjesto puno dalmatinskog šarma kojeg s kopnom povezuje kameni most.
“Pravo je to malo mjesto dalmatinsko. Centar mjesta je prošaran uskim kamenim uličicama po kojima su smještene konobe, uređene u tradicionalnom tribunjskom ambijentu. U njima se priprema i služi domaća hrana. Ponajviše riba koje je u Tribunju u izobilju s obzirom na okolnu razvedenost obale” – upoznaje nas s mjestom pravi Tribunjac, a naš skiper Čedo Stipaničev. Stari je to morski vuk! Kao pomorac otplovio je sva svjetska, a sada uživa u Jadranskom moru vozeći brze trimarane u vlasništvu svog prijatelja Tomislava Tome Sumića.
A Tomo je brodograditelj i inovator. Prema Trip Advisoru i svjetski putnik koji je proputovao 76% zemaljske kugle. Dakle, još mu samo malo nedostaje da proputuje cijeli svijet. Čovjek je to širokih vidika koji u poslu nikad mira nema, bilo da radi u Kini, Japanu, Švicarskoj ili Hrvatskoj.
Trenutno se nalazi u Dalmaciji radi svoje prve ljubavi! One prema brodovima i brodogradnji.
“Zaiskrila je ta ljubav 1996. kada sam u svom brodogradilištu u Izoli (Slovenija) napravio prvi brod. Jahtu dimenzija 12 m*4,4 m koja je kako kažu znalci izgledala kao avion s obzirom na preciznu izgradnju i sjaj.” Samo godinu dana poslije jahta je postala hit na sajmu u Portorožu.
Udobno zavaljeni u mekane kožne fotelje na trimaranu razgovaramo, a Tomo uz to cijelo vrijeme prati i situaciju na moru. “Nautička sezona je počela, višednevni i jednodnevni izleti na more su hit. Gužve su, stoga treba biti oprezan!” – objašnjava Tomo.
Divimo se prirodi koja nas je okružila. Pred Tribunjem, a usred tirkiznog mora posložila se niska zelenih, nenaseljenih otočića. Lukovik i Logorun, a nešto dalje prema zapadu i otočići Prišnjak i Sovljak.
“Cijelo ovo područje oko Tribunja je raj za nautičare. Pogotovo što za čas mogu doploviti do Nacionalnog parka Kornati kojeg čini 89 otoka, otočića i grebena” – govori nam Čedo o prirodnim bogatstvima ovog kraja.
Dodaje Čedo brzinu jer mu morsko prostranstvo to i dopušta. Razvija brzinu i do 27 milja na sat. Međutim to nas ne prijeći da ustanemo sa sjedišta i malo protegnemo noge jer je trimaran od 7.5 m*2.56 m poprilično prostran. Sada još iz bolje perspektive razgledavamo okolinu.
“Vidite, putnici ne moraju sjediti tijekom vožnje, mogu opušteno šetati po brodu bez obzira na brzinu” – odgovara Tomo na našu šetnju brodom i nastavlja: “Na brodu su troja vrata, po provi, boku i krmi. Sva u visini rive tako da se u brod ulazi elegantno bez preskakanja i rizika pada. Vrata su dovoljno široka i kroz njih komodno prolaze dječja i invalidska kolica.”
Ovaj jednodnevni izlet na more daruje nam pogled na male dalmatinske dragulje razbacana po jadranskoj obali. Pakoštane, Biograd na Moru, Sveti Filip i Jakov, Sukošan, Bibinje i njihove krovove kuća načičkane uz obalu. Sva su ova mala mjesta puna šarma, ljetnje lepršavosti i turističke ugode. U njihovoj blizini noću zasvijetli i pokoji svjetionik, vjerojatno sagrađen još u Austro-Ugarsko doba.
Evo nam ususret dolazi i Zadar, središte Zadarske županije. Zadar je grad bogate prošlosti, pun kulturnih znamenitosti. “Sudeći prema ogromnom kruzeru privezanom u luci Gaženica, sigurno je grad pun turista” – kaže Čedo.
Za pretpostaviti je da ih je u Zadar dovela radoznalost jer ovo je grad antike, pun arhitektonskim rariteta i povijesnih ostataka. Svatko tko u Zadar dođe ne propušta šetnju Kalelargom, glavnom gradskom ulicom. Ne propušta ni prožeti dušu muzikom s Morskih orgulja i doživjeti iskričavu svjetlost s moderne instalacije Pozdrav suncu kao i impresivan zalazak sunca, malo gdje viđenom u svijetu.
Drži Čedo brzinu jer do Paga još ima dosta milja za prijeći. Dok je on koncentriran na vožnju, mi stalno nešto zapitkujemo Tomu. Malo o moru, malo o gradovima, malo o brodu na kojem se nalazimo jer vožnja je začuđujuće udobna i komodna. Uživamo u plovidbi, svakoj prijeđenoj milji i trenutku. Makar je ovo samo jednodnevni izlet na more predstavlja nam poseban doživljaj!
“Ovo je brod tipa trimaran, po nekima čudne oble građe. Nema klasičnu krmu i provu kao naši brodovi. Međutim, brod je stabilan jer ima tri trupa koja amortiziraju udarce na moru. Prostran je i na njemu se komodno može smjestiti 12 ljudi” – upoznaje nas Tomo s karakteristikama trimarana na kojem se nalazimo.
Zastajemo s pričom jer nas prizor koji se odvija pred nama nasmijava. Pažnju nam privlači Čedina “borba” s nautičkom kartom. Nakon što je procijenio poziciju vraća je na mjesto, ali mu vjetar mrsi planove. Trga mu je iz ruku i baca u more. “Bori” se Čedo s kartom, vjetrom i volanom kojeg načas ispušta iz ruke. Kad gle, brod lijepo drži pravac, ne leti ni lijevo, ni desno. Nije nas zaljuljao ni val koji se zakotrljao od jahte koja je popriličnom brzinom uzburkala more.
“Trimarani su građeni od aluminija i vrlo su stabilni na moru. Zato sam se upustio u posao s njima. Brod je brz i s obzirom konstrukciju motori razvijaju brzinu i do 30 milja na sat” – nastavljamo s Tomom razgovor o brodu.
U plovidbi smo preko Virskog mora. Ulazimo u Kanal Nove Povljane te preko zavučenih tjesnaca ulazimo u Ljubički zaljev i istoimena vrata. Preko Ljubičkih vrata izgrađen je Paški most koji već više od pet desetljeća spaja otok Pag s kopnom. Gledajući ga odozdo potpuno doživljavamo impozantnost čelične konstrukcije, po krajevima pričvršćene o kamene hridi.
“Pogledajte ovu konstrukciju paškog mosta. Napravljena je od čelika i dobro je očuvana. Zaštićena premazima i bojama sigurno će doživjeti cijelo jedno stoljeće, ako ne i više. Tako je i sa željeznim i aluminijskim brodovima. Lakši su za održavati i dužeg su vijeka trajanja. Brodove od plastike je problem reciklirati, stoga predstavljaju i stalni problem za okoliš” – znalački će Tomo.
Prolazak ispod paškog mosta vodi nas prema Velebitskom kanalu, tjesnacu dugom oko 90 km. Slijedimo rutu i plovimo prema Paškim vratima. Mirno nas more pozdravlja i propušta prema Paškom zaljevu i gradu Paga što je i naše krajnje odredište.
Planina Velebit nas je opkolila s jedne strane, a otok Pag s druge. Gdje god se okrenuli samo kamen, plavo more i pokoji galeba krik. Kraj je ovo škrte vegetacije jer ovdje je bura majka, a otac sol. Ujedinjeni u snazi oblikuju stijene, pucaju i mrve kamen, ostavljajući malo mjesta za vegetaciju. Ipak dovoljno da paškim ovčicama i siru podare slast i ukus kakvog nigdje nema.
“Težak je život Pažana bio na ovoj škrtoj zemlji. Međutim, njihove su se vrijedne ruke oduvijek znale nositi s ovim kamenom, burom i soli. Sve što je naizgled bilo nemoguće, oni su pretvarali u moguće. Nisu se borili protiv majke prirode i onoga što im je podarila. Kamenu su dodavali još kamena i vlastitim rukama gradili kilometraske suhozide” – kaže nam Čedo.
Suhozidima su ograđivali polja ili prostor za ispašu ovaca. Oni koji to nisu mogli ili znali unajmljivali su radnu snagu koja je radila od izlaska do zalaska sunca. Metar zida plaćao se litrom maslinovog ulja!
Dobro uigrani majstori s kamenom na dohvat ruke radili su i do deset paši (širina ispruženih ruku) zida dnevno. Međutim, dobrim poslom se smatrao i onaj od tri-četiri paša dnevno.
“E, da je Kinezima imati ovako razvedenu obalu i čisto more!” – nadovezuje se i Tomo na Čedine riječi, vjerojatno još pod dojmom dugogodišnjeg boravka u Kini.
“Kinezi nemaju lijepo mora. Južni dio ispod Hong Konga je čistiji, ali od Hong Konga prema Koreji sve je zagađeno, pogotovo delte velikih rijeka. Za Kineze je nautički turizam sve donedavno bio nepoznanica. Oni tek pokušavaju razviti tu branšu. Zadnjih godina su izgradili desetak velikih supermarina. U svakoj je vezova i za 2000 brodova, međutim u njima je privezano tek desetak njih.”
Međutim, Kinezi imaju razvijenu brodogradnju. Za oko su mi zapeli trimarani i odlučio sam ponovo ući u brodogradnju. Iako sam u Kini dugo godina trgovao vinima i tartufima stalno sam bio prisutan na brodograđevnim sajmovima.”
Prisjetio se Tomo ovom prilikom i 16 izgrađenih brodova u njegovom brodogradilištu u Izoli. Napravljenog katamarana za 110 putnika, 14 motornih brodova za sport i razonodu i dvije jedrilice. Svjetski poznatih projektanata, Hansa Alma iz Nizozemske, Bruce Robertsa iz Australije i Josipa Vidasa iz Hrvatske s kojima je surađivao i po čijim je nacrtima gradio.
“Imali smo i jednog vrlo osebujnog naručitelja. Još se sjećam njegovih riječi: Ne želim više platiti niti jedan jedini račun za struju i vodu. Dosta mi je! Odlazim s kopna, ne samo na jednodnevni izlet na more već zauvijek! Napravite mi jedrilicu s dva jarbola”
“Napravili smo mu jedrilicu od 17 m*6 m s 80-ak kvadrata unutarnjeg prostora. Isplovio je najprije u Grčku, a zatom nastavio ploviti po svijetu. Koliko znam, nikad se više nije vratio živjeti na kopno ” – prepričava Tomo ovu anegdotu.
Ima Tomo još mnogo planova. Nadograditi hrvatsku turističku ponudu i izgraditi kućice na moru.
“Ideja je da napravimo kućice na moru. Jedan model kućica s popratnim sadržajima imao bi 36 kvadrata i namijenjen za 4 osobe, najbolje za obitelj. Taj će tip biti stacioniran na jedno mjesto. Druge će biti manji, od 30 kvadrata. Uz pomoć motora će ploviti morem i premještati se s mjesta na mjesto.
Zanimljivo i inovativno, zar ne?
I evo nas! Nakon četiri sata plovidbe trimaranom i ugodnog razgovora s Tomom i Čedom uplovljavamo u Pag. Grad soli, paške čipke i sira!
Iskrcaj s broda nas je odveo ravno u centar grada Paga. U Benediktinski samostan i njegovu galeriju čipke. Tamo smo sreli Mirjanu Tkalčec, izvornu pašku čipkaricu. Prve riječi koje smo čuli od nje bile su: “ Nikad za pašku čipku nemojte kazati da se plete, ona se šije!”
Kako je nastala, tko je i kako šiva, pročitajte u nastavku jer paška ljepota, kultura i tradicija u samo jednu priču i jednodnevni izlet na more ne može stati!
