Life on Mars! Pitate se ima li života na Marsu? U svojim nedoumicama niste sami! Svi se na Zemlji pitaju isto. Naravno, osim nas koji smo pohodili Life on Mars i uvjerili se u nestvarne marsovske krajolike i obišli skoro sve staze koje vode preko njega. Ne vjerujete? Hajdete s nama, Planinarskim klubom Gojzerice!
Da biste doživjeli Mars koji je od Zemlje u prosjeku udaljen 225 milijuna kilometara ne morate sjesti u raketu i razmišljati hoćete li živi stići do njega. Umjesto toga uputite se na Pag, otok soli, oporog kamenjara i predivnih, prirodnih plaža. Pretrčite ili prohodajte stazu Life on Mars koja otok presijeca uskim, kamenim puteljcima u duljini od 16 kilometara.
Odakle krenuti na stazu Life on Mars? Najbolje iz Metajne. Malog pitoresknog naselja na sjevernom dijelu Pagu. To malo mjesto krasi duga uvala i morski žal po kojem se razlijeva more i jedna sasvim mala ribarska barka privezana u njoj. Motiv kojeg i slikari često rabe da nas uljuljaju u nesvakidašnju prirodnu ljepotu i mir.
Uživali smo u pogledu na tirkizno bistro more i na gole kamene galerije koje su se tek počele otvarati pred nama. Međutim, nismo se smjeli prepustili prvoj ljepoti koja nas je zaskočila. Odlučno smo nastavili hodati prema južnom dijelu otoka odakle počinje staza Life on Mars! Što li nas tamo čeka? Život na Marsu, prema predaji onih koji su već bili.
Bonaca nas je pratila , a miris mora i soli uvlačio u nozdrva, nasumično otvarajući jedno po jedno čulo. Dolazimo na FKK plažu, jedino mjesto na ovom potezu zaklonjeno borovima. Ispod se zavukla mala plaža satkana od pijeska i sitnog žala, sa strane okružena kamenim gromadama.
Izlazimo iz malene šume da bi nas koraci doveli do kamene pustinje, pune raspucalih stijena. Očito je da se njima tijekom cijele godine poigravaju olujni vjetrovi, kiša i sunce. Svaki ga svojom snagom lomi i oblikuje radeći od njih nepreglednu golet po kojoj skakuću ovce tražeći rijetko aromatično bilje. Svugdje oko nas samo zrak, kamen, tirkizno more i pokoji meket ovce.
Zaneseno prateći rijetko viđene krajolike dočekuje nas plaža Ručica. Duga šljunčano-pješčana plaža, bez vegetacije. Elegantno, skoro kraljevski se izvukla iz skuta duboke vale. Nad njom se brižno nadvila visoravan po čijim se padinama sramežljivo zelene busenovi trave i niskog grmlja. Uživa se na Ručici tijekom ljeta. Naročito oni najmlađima jer lijepo se opušteno brčkati u moru i graditi kule u pijesku.
Međutim, spoj izrezbarenog kamena, tirkiznog mora i finog pijeska golicao je maštu i urednicima svjetskih magazina poput prestižnog Vogua i Harper’s Bazaar. Za njihova su se izdanja na Ručici snimali modni editorijali, a domaći glazbenici poput Severine i Ane Rucner muzičke spotove. Ni nogometaš Dejan Lovren je nije mogao zaobići. Tu je snimio modnu razglednicu za marku Rock Filius.
Idemo dalje! Put pod noge! Pred nama ponovo krš. Stijene ponovo izgledaju kao da su se okomile na nas! Na padinama potpuno glatke! Fino izrađene i uglancane silovitom paškom burom. Ispod njih veliki nanosi finog žala iz kojeg izviru razbacane kamene gromade. Kamenje u svim svojim veličinama i marsovskim oblicima. Postajemo svjesni zašto ovu stazu nazivaju Life on Mars!
U vidokrug nam ulazi enormno visoka stijena Stogaj. “Stogaj je omiljeno penjalište za avanturiste koji se po toj vanzemaljskoj stijeni mogu penjati u dvadeset smjerova. Čak i oni koji nemaju penjačko iskustvo. Za njih je prilagođen smjer od desetak metara, a za one iskusne tu su smjerovi Skorpion i Spyder” – upoznaje nas s krajolikom Ana Kulušić, naša glavna vodička.
Ispod Stogaja je prelijepa plaža Beritnica koju u plitkom dijelu krase tri velike kamene gromade, dobrano izbrazdane solju i burom. Ne možemo izdržati, a da se ne spustimo do mora, iako je staza uska i strma. Oprezno se spuštamo jer kamenčići su pod nogama vragolasto razigrani.
Pješčano- šljunčana plaža je duga i nestvarna. More je kristalno, svojom mirnom površinom mami. Razgovaramo, mjerkamo. Što učiniti? Sigurno je hladno! No, iako je proljeće ne odolijevamo! Buć! Neki su već u moru, a neki sa stopalima u plićaku.
Međutim nema mnogo zadržavanja! Treba još doći do uvale Slane, uputiti se prema Paškim vratima, spustiti do plaže Malin, vratiti se do Slane, uputiti na sjevernu stranu otoka i doći do plaže Seline. Vratiti u Metajnu! Dug je put još pred nama, što li nas na njemu čeka? Ushićeni smo viđenim, a još više radoznali što li ćemo vidjeti na preostalim dijelu puta.
Marsovski oblici nas prate bez prestanka. S jedne strane visoravni s druge more od kojeg nas dijeli uski pojas sitno izrezbarenog kamenja. Samo ponegdje na njemu pokoji busen trave i zaigrane ovčice koje po njenu vješto skakuću i bleje čineći da ih okom tražimo po tom sivo-bijelom kamenjaru.
Pred nama nova prelijepa uvala po kojoj se razlijeva tirkizno more. Uvala Slana! Optočila ju je visoravan uglađenog lica ispod koje je zakrilila malu, intimnu pješčanu plažu. Oko nje tišina, remeti je samo poneki galeb ili orla krik u letu prema gnijezdu savijenom u litici.
U podnožju visoravni, metar, dva od mora nalazi se Via ferrata koja je stazu Life on Mars dodatno adrenalinski obogatila. “Stotinjak metara duga ferrata prijeđe se za 15-ak minuta uz obavezno korištenje via ferrata seta” –nastavlja nas Ana informirati.
Međutim, prevare se oni koji misle da je tako kratka i jednostavna. Oni koji su je trasirali potrudili su se da prijelaz bude neizvjestan od početka do kraja. “Potrebno je mnogo snage u rukama, ali ako je i nemate, lako je! Bacite se u more, ništa vam neće biti! Prijeđite taj dio puta kroz more kako se prolazio i prije postavljanja ferrate. Samo pripaziti na stvari u ruksaku!” – Ana će kroz smijeh.
Mi ovaj put nismo krenuli preko ferrate, već zaobilazno. Plaža Malin golica nam maštu! Kažu da je to za mnoge neviđeni komadić morskog raja i da se do nje može doći samo brodom. Mi rušimo tabue! Krenuli smo prema njoj pješice preko vrha visoravni nad uvalom Slana. Hoćemo li uspjeti?
Pred nama ponovo samo krš i kameni! Usponi po čijim se okolnim površinama protežu dugi suhozidi nekad davno posloženi vrijednim rukama paških težaka. Podizali su ih kao prirodne granice među pašnjacima, dovoljno visoke da ih ovce ne mogu preskočiti i dovoljno jake da ih jaka velebitska bura ne poruši.
Oko nas i dalje marsovski krajolici. Nigdje života. Tek pokoja mesnata biljčica koja sramežljivo viri iz kamenjara. Dobro će doći nekoj vrludavoj ovčici za zalogaj. Trebalo se cijeli sat pentrati, pod nogama teškoj kamenoj stazi, da bi se našli na vrh brda s kojeg se nesmetano vidi rajska plaža Malin. Priroda ju je oblikovala i smjestila na samim Paškim vratima.
Spuštali smo se uskom stazicom, presretni što barem nakratko možemo pripadati tom nestvarnom mjestu. Upijati u sebe svu tu širinu tirkizno-plavog mora koje nas je mamilo da ga tijelom osjetimo i na nepca okusimo tu čudesnu slanost paške morske soli.
Nismo se mogli oduprijeti. Oni hrabri su brzo zaplivali njegovom mirnom površinom dok su Sanja, Ivan, Koni, Olgica močili noge i uz smijeh se radovali kao mala djeca. Potrudila se majčica priroda da na tom civilizacijski dalekom mjestu dočeka svakog gosta i ne ostavi ga žednog. Iz malog izvora na istočnom dijelu plaže izvire prirodna, kristalno čista i hladna izvorska voda. Za grlo i nepce podatna i nezamjenjiva!
Ostavljamo za sobom ovo predivno mjesto. Saznanje da ovaj raj na zemlji postoji ulijeva nam mir s nadom da ćemo mu se ponovo vratiti.
Nakon pet-šest sati hodanja po južnoj strani otoka trebalo se prebaciti i na sjeverni dio. Na onu stranu koja gleda na velebnu planinu Velebit. Samo kamen na brdovitom terenu i nepregledni suhozidi koji se nigdje kao na Pagu mjere u tisuću kilometara.
Pred nama se otvara novo skriveno mjesto! Plaža Seline čija je obala prekrivena finim šljunkom, a morsko dno pijeskom i ravnim kamenjem. “More je hladnije u odnosu na južnu stranu jer taj dio pripada Velebitskom kanalu gdje česte vrulje rashlađuju more. Na ovom dijelu otoka treba uvijek biti na oprezu zbog iznenadnih i često nepredvidljivih udara bure koja svojim snažnim udarima i do 120 km/h otoku i daje mistični izgled” – kaže nam Ivan Škarica, pomoćni vodič ove naše planinarske grupe.
Put nas je vodio dalje! Do uzdužno razbacanih stijena, nepravilnih, skoro filigranski obrađenih površina. Uzdignute u visinu, nazubljene po sredini, nudile su sklonište gostoljubivo i pitomo. Omanje gromade kamenja i zelena trava pred njima upotpunili su prizor tako da se s tog mjesta nije bilo lako odlijepiti. Trebalo je napraviti stotinu i jednu fotografiju sa svakog dostupnog kamena, a ima ih uistinu mnogo.
Put pod noge i uzbrdo! Uz vrletan potok pun kamenih gromada koje kiša zasigurno nemilosrdno oplakuje, a bura oblikuje. Ispentrali smo se do prve uzvisine i gle čuda! Prvi komadić plodne zemlje tog dana. Polje zasađeno biljkama. Međutim, ne zadugo jer već malo naprijed ponovo smo “sletjeli” na Mars. U nepregledan kamenjar!
Oblaci su nas već odavno počeli pratiti, ali nekako su nas zaobilazili. Nije da bi baš bilo ugodno u toj vrleti slušati grmljavinu, gledati munje i na svojoj koži osjećati kišu. Jednako bi nam bilo neprijatno da nas je cijelim putem po toj goleti pržilo sunce. Imali smo neopisivu sreću jer nam se i vrijeme tog dana nesebično darivalo!
Ako se nađete na Pagu nemojte zaobići stazu Life on Mars, makar samo prošetali od Metajne do penjališta Stogaj i plaže Beritnice! Vidjet ćete i doživjeti ono što nikad niste!
